naslov_iznad_slike

Radno vrijeme
------------------------------
Muzej: 09:00 - 15:00
Učilište: 08:00 - 15:00
Knjižnica:
II. Istarske brigade 3/3
Tel. 052/215-545
UTO/SRI/PET:
09:00 - 15:30
PON/ČET:
12:00 - 19:00

Kako do nas
DOKUMENTARAC: TRIESTE - YUGOSLAVIA
20.11.2018 13:42 | Dodao: admin
U četvrtak, 22. studenoga, u buzetskom će se Narodnom domu prikazati dokumentarni film "Trieste - Yugoslavia" (61") autora Alessia Bozzera. Program počinje u 19 sati. Ulaz je slobodan. Riječ je o filmu koji tematizira specifičan društveni fenomen kada je sredinom pedesetih godina prošloga stoljeća Piazza Ponterosso u središtu Trsta postala mit i omiljena šoping destinacija svakog građanina Jugoslavije. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina, predmet koji je simbolizirao ovaj mit bile su plave traperice. Tih su godina milijuni Slavena putovali u Trst jednom ili dvaput godišnje, međutim, rat na Balkanu je sve prekinuo. Ovaj film predstavlja mozaik priča i svjedočanstava s obje strane granice, pokušavajući se prisjetiti tih slavnih vremena.

O AUTORU:
Alessio Bozzer rođen je 1975. u Trstu, diplomirao je industrijski dizajn na Politecnico di Milano, a od 1999. do 2003. radio je kao osobni asistent Enza Marija. Godine 2004. s Beatrice Mascellani i Marcom Minzom, osniva udrugu Terredarte, u sklopu koje uređuje i organizira izložbe i događanja, među kojima su retrospektivna izložba Ettorea Sottsassa "I Wonder Why" na Salone degli Incanti u Trstu 2007. Od 2006. producent je i direktor Videoest Trieste. Njegov prvi dugometražni dokumentarni film "Why a Film about Michele De Lucchi" nastao je 2013., a ušao je u selekciju festivala Arquiteturas u Lisabonu 2013., Milano Film Festivala 2013., Art Doc Rome 2013., Istanbul International Architecture Film Festivala 2013., FIFA Montréal 2014., Architecture and Design Film Festival New York, 2014. Nakon njega uslijedili su "100 anni dopo" ("100 Years Later") i "Guerra in montagna" (War in the Mountains) iz 2015. (nagrada za najboi scenarij na Api Giulie Cinema 2015.).

O FILMU:
Mladima, pa i onima na pragu sredovječnosti u Hrvatskoj i Sloveniji, o ostatku bivše nam države da ne govorimo, Trst uglavnom ne znači previše. Van nekih čisto osobnih uspomena koje imamo ili nemamo, Trst je europski grad kao i svaki drugi, jedan od mnogo u globaliziranom svijetu. Te generacije će se možda maglovito sjećati storija svojih roditelja o Trstu, možda ponekog izleta sa dominantnim konzumerističkim predznakom, dok će još mlađima čak i to biti nepoznanica. Međutim, za neke starije generacije, Trst je značio puno više od toga. Lako je to podvesti pod kulturu šverca i ranog konzumerizma, govoriti o "jeansu" ili auto-dijelovima ili snobizmu ispijanja originalnih talijanskih espressa i capucina bez nekog naročitog povoda, ali Trst je dobrom broju Jugoslavena bio prvi prozor u zapadni svijet. Još i prije "zlatnog doba" kupovine na tržnici Ponte Rosso, putevi povijesti jugoslavenskih naroda i Talijana su se na nerijetko epski način križali upravo u Trstu koji je bio jedna od fokalnih točaka ranog, predratnog antifašističkog otpora kroz organizaciju TIGR, kao i točka konačne pobjede partizanskih boraca u Drugom svjetskom ratu. Koliko zbog činjenice da se Jugoslavija vrlo rano izvukla iz željeznog zagrljaja Sovjetskog Saveza, toliko i zbog raznih bilateralnih ugovora, granica između Jugoslavije i Italije je bila najmekša i najotvorenija od svih granica između kapitalističkih i komunističkih zemalja. Pogranična trgovina je otpočela već 50-ih godina, da bi se digla na internacionalni nivo i uspostavila kao kulturni fenomen 60-ih, a svoj puni obim doživjela 70-ih i 80-ih. Trgovinsku razmjenu je, očekivano, slijedila i kulturna. Talijanski i prije svega tršćanski autor Alessio Bozzer pozabavio se tim fenomenom u svom dokumentarnom filmu Trst, Jugoslavija, u Hrvatskoj premijerno prikazanim na Liburnia Film Festivalu, a onda prisutnim i u kino distribuciji. U razgovorima sa svojim sugovornicima s obiju strane granice (ovo je jedan od onih takozvanih ?talking heads? dokumentaraca), Bozzer je pokušao da pokrije sve aspekte fenomena kupovine u Trstu, što je to značilo za jugoslavenske kupce, a što za talijanske prodavače, a u središtu zbivanja nalazi se, naravno, tržnica Ponte Rosso na kojoj su se u neka relativno davna vremena kupovale one sablasne lutke za vrh ormara, a nešto kasnije "jeans", kava, banane. Bozzer je razgovore vodio sa povijesničarima-amaterima, fotografima, arhivarima, potomcima prodavača, vlasnicima, odnosno nasljednicima modnog imperija "Riffle" koji je proizvodio najjeftiniji talijanski ?jeans?, carinicima i policajcima s obiju strana, jugoslavenskim kondukterima u vlakovima i šoferima autobusa koji su dovozili kupce, te s brojnim javnim ličnostima različitih profila uglavnom iz Slovenije i Hrvatske koje su govorile o svojim sjećanjima na Trst i značaj kupljene odjeće ili popijene kave u Trstu za ugled među vršnjacima i kolegama. Tako ćemo se naslušati carinsko-policijskih anegdota o uhvaćenim švercerima, o Riffle trapericama i njihovoj stripovskoj etiketi, o problemima oko zamjene novca i posla koji se iz toga razvio, o parkingu, pakiranju, obaveznom "trontanju" kupljenom robom tako da bi oni koji su u radnju ušli kao mršavi iz nje izašli kao debeli ne bi li prevarili carinike, te o ostalim sastavnim dijelovima folklorne memorije zvane "kupovina u Trstu". (?)

(Izvor: web; autor: Marko Stojiljković)










Listopad 2019
P U S Č P S N
  1 1 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      









Stranica je prilagođena za rezoluciju 1024x768
IE 7.0, Firefox 2.0, Mozilla 1.8, Opera 9.0
Izradio: Dejan Hren, 2008 ©