naslov_iznad_slike

Radno vrijeme
------------------------------
Muzej: 09:00 - 15:00
Učilište: 08:00 - 15:00
Knjižnica:
II. Istarske brigade 3/3
Tel. 052/215-545
UTO/SRI/PET:
09:00 - 15:30
PON/ČET:
12:00 - 19:00

Kako do nas
SLAVKO DEGORICIJA: NIJE BILO UZALUD - predstavljanje knjige
15.4.2010 23:01 | Dodao: admin
U vijećni Narodnog doma u Buzetu, sutra (petak, 16. travnja 2010.) će poznati hrvatski političar i povjesničar Slavko Degoricija predstaviti svoju knjigu "Nije bilo uzalud". Program počinje u 19 sati.

Degoricijina knjiga je prva monografija o pregovorima hrvatskih vlasti s pobunjenim Srbima tijekom Domovinskog rata.
Iako na prvi pogled memoarska literatura, knjiga se približava znanstveno monografskom i dokumentarističkom djelu koje donosi presjek Domovinskog rata iz aspekta jednog pregovarača, samog autora. Na impozantnih 498 stranica podijeljenih na 18 poglavlja knjiga govori o teškom razdoblju stjecanja hrvatske samostalnosti i slobode od 1991. do 1995. godine. Sadrži izvornu građu i priloge o pobuni lokalnog srpskog stanovništva u Hrvatskoj vođenog velikosrpskom idejom koju je promovirao tadašnji srpski predsjednik Slobodan Milošević. Sam autor, Slavko Degoricija bio je jedan od vodećih pregovarača sa srpskim pobunjenicima, no pregovori nažalost nisu uspjeli. No, gledajući iste u kontekstu ostvarene neovisnosti, nije bilo uzalud. Svojom političkom aktivnošću u vremenu stvaranja i obrane Republike Hrvatske Slavko degoricija pripadao je najistaknutijem krugu hrvatskih političara koji su obavljali one najzahtjevnije državničke poslove. Degoricija je sudjelujući u pregovorima preko 50 puta imao što posvjedočiti o pregovaračkim kontaktima, a svoj je udio u tom poslu obavio časno i pošteno. Knjiga Nije bilo uzalud, odlikuje se čitljivošću, preglednošću i jasnoćom, a samo djelo, dobro će doći sadašnjim i budućim istraživačima Domovinskog rata.

VIŠE:
Na prvom predstavljanju knjige "Nije bilo uzalud" političara i povjesničara Slavka Degoricije (u Zagrebu 2008. godine) istaknuto je kako je njezina temeljna vrijednost što svjedoči o naporima hrvatskih vlasti s tadašnjim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom na čelu da probleme s pobunjenim Srbima riješe mirnim putem, odnosno pregovorima.
Degoricija na gotovo petsto stranica donosi zanimljiv, živ i izdiferenciran tekst koji čitateljima približava političke aspekte hrvatske stvarnosti od 1990. do 1994.
Riječ je poglavito o memoarsko-dokumentarnoj knjizi (Degoricija je bio voditelj i član Izaslanstva Republike Hrvatske za pregovore s lokalnim srpskim vlastima u Hrvatskoj) koja se, pak, po metodološkoj koncepciji približava znanstvenomu djelu.
Željko Holjevac, docent na zagrebačkome Filozofskom fakultetu, jedan od recenzenata knjige, smatra da je bitan prinos Degoricijine knjige taj što osvjetljuje ta pregovaračka nastojanja hrvatskih vlasti što se, pak, istaknuo je, u nas nerijetko zanemaruje.
Knjiga sadrži i važne dokumente, kao što je dio govora predsjednika Franje Tuđmana na zasjedanju Hrvatskoga sabora 30. svibnja 1993. Govor se odnosi i na krizu u BiH, u kojemu su jasne smjernice hrvatske politike prema BiH.
Jedan od urednika Franko Mirošević drži da je Degoricijina knjiga zapravo prva monografija o pregovorima hrvatskih vlasti s pobunjenim Srbima iz koje je vidljivo da je autor dosljedno branio hrvatske interese.
Riječ o višeslojnoj knjizi koja pridonosi razumijevanju procesa koji je doveo do "Oluje", odnosno do toga da se problemi s pobunjenim Srbima nisu mogli riješiti mirnim putem.
Autor, pak, vjeruje da će njegova knjiga pokazati da je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio osoba široke političke kulture, koji se zauzimao da se kriza riješi demokratskim sredstvima, i čovjek snažne volje koji je odlučno štitio hrvatske interese kao znanstvenik i političar.
Degoricija drži i da će javnost steći bolji uvid u ulogu međunarodne zajednice u tome razdoblju te da će se uvjeriti da on baš nije bio "dobroćudan pregovarač", već da je žestoko ratovao u obrani hrvatskih interesa.

Iz recenzije doc. dr.sc. Željka Holjevca:
Nije bilo uzalud Slavko Degoricije odlikuje se čitljivošću, preglednošću, iscrpnošću, sustavnošću, jasnoćom, autorskom dosljednošću i ostalim atribucijama koje mu u stilskom, koncepcijskom, misaonom i svakom drugom pogledu osiguravaju pretpostavke za dobar plasman, dug život i značajnu uporabnu vrijednost. Djelo će dobro doći sadašnjim i budućim istraživačima povijesti Domovinskog rata i državnog osamostaljenja Republike Hrvatske, a sasvim je izvjesno da će privući i pozornost najšire čitateljske javnosti. S tog je stajališta njegovo tiskanje opravdano, potrebno i svrhovito.

O Slavku Degoriciji - BIOGRAFIJA
(Kompolje kod Otočca, 18. travnja 1931. ) učitelj, profesor povijesti, hrvatski političar.
je kao četvrto dijete u obitelji Jure Degoricije i Marije Fajdetić. Nakon pučke škole u Kompolju i niže realne gimnazije u Otočcu, odmah nakon mature 1947. godine u rujnu iste godine položio je "Časnu zakletvu za državnu službu FNRJ" i imenovan privremenim učiteljem pripravnikom u Dugom Dolu. Tijekom slijedećih godina učiteljski posao obavljao je u Narodnim školama u Rudopolju, Babinom Potoku Gornjem i Kompolju. Nastavio je školovanje u Učiteljskoj školi u Gospiću, a diplomirao je na Učiteljskoj školi u Rijeci 25. lipnja 1952. godine. Redovni vojni rok u JNA odslužio je u Makedoniji, gdje je završio "Školu rezervnih pješadijskih oficira" i stekao čin rezervnog potporučnika. U listopadu 1953. godine mobiliziran je u rezervni sastav JNA i upućen na talijansku granicu tijekom "Tršćanske krize".
U prosincu 1953. godine primljen je u državnu službu kao pripravnik za zvanje učitelja Narodne šestogodišnje škole u Srpskom Selištu, a stručni ispit za zvanje učitelja položio je u svibnju 1955. u Zagrebu i promoviran u zvanje učitelja III vrste u Narodnoj šestogodišnjoj školi u Osekovu. Od kolovoza 1956. do kolovoza 1957. je državni službenik općine Ivanić Grad i ravnatelj u Narodnoj osmogodišnjoj školi Ivanić Kloštar.
U Kotarskom komitetu u Kutini vršio je dužnost sekretara Komisije za povijest radničkog pokreta i KPJ, sakupljajući povijesnu građu na temelju koje je uredio i izdao knjigu "Fragmenti NOB-a u Moslavini". Godine 1960. imenovan je direktorom "Muzeja i arhiva narodne revolucije u Kutini", koji se otvorio u adaptiranom dvorcu Erdödy u centru Kutine, a 1963. godine preimenovan je u "Muzej Moslavine". Uz redovan posao, upisao je studij povijesti na Filozoskom fakultetu Zagrebu i 1970. stekao titulu profesora povijesti. Pisao je sa svojim suradnicima za časopis Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, Arheološki pogled, Vjesnik, Moslavački list i Jedinstvo. Godine 1962. stekao je status počasnog konzervatora Konzervatorskog zavoda Narodne Republike Hrvatske, a od prosinca 1970. godine do veljače 1972. godine bio je zamjenik predsjednika Skupštine općine Kutina. Jedan je od osnivača Matice Hrvatske u Kutini, a zbog sudioništva u Hrvatskom proljeću 1971. godine, politički je proganjan i ostao je bez posla. Godine 1973. dolazi u Zagreb i zapošljava se u Auto moto savezu Hrvatske, u kojem radi do 1986. godine, a nakon toga u Saobraćajnom centru do 1990. godine.

Politička karijera
17. lipnja 1989. godine sudionik je onivačke skupštine HDZ-a u Zagrebu, a na prvom saboru HDZ-a izabran je za predsjednika Izvršnog odbora HDZ-a. Kao član predsjedništva HDZ-a i predsjednik Izvršnog odbora HDZ-a, boravio je u Kanadi, Australiji, SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj, Švicarskoj, Norveškoj, Austriji i Mađarskoj s ciljem upoznavanja hrvatske dijaspore, političara i vlada tih zemalja s agresijom Srbije, Crne Gore i JNA na Republiku Hrvatsku, te prikupljanje raznovrsne pomoći tijekom Domovinskog rata i poslijeratne obnove.
Na prvim parlamentarnim izborima 1990. godine izabran je za zastupnika u Sabor Socijalističke Republike Hrvatske u Vijeće općina, kojem je bio predsjednik, a istovremeno je bio i predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a za sva tri vijeća Sabora. U drugoj Vladi Republike Hrvatske imenovan je zamjenikom ministra unutarnjih poslova. Za vrijeme drugog mandata saziva Sabora (1992. - 1995. godine) ponovno je izabran za zastupnika HDZ-a i predsjednika Odbora za gospodarstvo, razvoj i obnovu Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske. Bio je član i voditelj Izaslanstva Republike Hrvatske za pregovore s lokalnim vlastima Srba u Republici Hrvatskoj i prisutnim međunarodnim asocijacijama (UNPROFOR, OUN, ECMM i drugim) s kojima je u tom razdoblju održao pedeset i dva susreta.

Od 1991. do 1994. godine obavljao je i dužnost predsjednika Upravnog odbora Industrije nafte (INA).

Zajedno sa Stjepanom Mesićem i Josipom Manolićem 1994. godine napušta HDZ i osnivaju Hrvatske nezavisne demokrate (HND). Nakon spajanja te stranke s Hrvatskom narodnom strankom (HNS), napušta političku djelatnost i posvećuje se dobrovoljnom radu u udruzi Ličana Vila Velebita u Zagrebu, čiji je bio predsjednik od 2000. - 2005. godine. Nakon prestanka rada u udruzi Vila Velebita započeo je na prikupljanju podataka i građe za knjigu pod radnim nazivom "Je li bilo uzalud?", čije ime završetkom rada na rukopisu mijenja u "Nije bilo uzalud".










Lipanj 2017
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    







Stranica je prilagođena za rezoluciju 1024x768
IE 7.0, Firefox 2.0, Mozilla 1.8, Opera 9.0
Izradio: Dejan Hren, 2008 ©