naslov_iznad_slike

Radno vrijeme
------------------------------
Muzej: 09:00 - 15:00
Učilište: 08:00 - 15:00
Knjižnica:
II. Istarske brigade 3/3
Tel. 052/215-545
UTO/SRI/PET:
09:00 - 15:30
PON/ČET:
12:00 - 19:00

Kako do nas
Splitska izložba Harija Ivančića: Zemljina kora, zemljina koža
16.7.2010 15:00 | Dodao: admin
U sklopu Splitskog ljeta, u Palači Milesi i galeriji Kula, u srijedu, 14. srpnja, otvorena je izložba Harija Ivančića pod nazivom "Zemljina kora, zemljina koža". Izložba ostaje otvorena do 30. srpnja.

"Započevši s panoramskim viđenjem istarskih gradova, ekstrahiranjem njihovih kristaličnih nakupina i sintetiziranjem piramidalnih aglomeracija po vrhovima brežuljaka, slikar Hari Ivančić već više od punoga desetljeća sustavno i isključivo slika svoj doživljaj zavičajnoga tla, istarske zemlje. Ako mu je vizura od samoga početka bila visoko postavljena, gledajući iz "ptičje perspektive" na odabrana naselja i udaljenem kuće - tek s ponekim čempresom u susjedstvu, da posluži kao reper i orijentir - postupno se vidik zenitalno usmjerio na krajolik, sagledao zemljinu površinu sasvim en face, dokinuo bilo kakvu referenciju na obzorje i zračna prostranstva. Vrlo odlučno su Ivančićeve slike zadobile iznimnu koherenciju kadra: sve na njima predstavljeno bilo je u jedinstvenom prvom planu, u plošnoj projekciji, bez sugestija pozadine, daljine, dubine.

Možda bismo mogli pridodati kako je, kompenzativno, na njegovim kompozicijama postupno jačala uloga pigmenta, kako su reljefni nanos boje i naglašeni kontrast parcela na slici preuzeli funkciju dinamiziranja plohe. Ljubav prema motivu zemlje imala je povode u osjećaju sličnosti između obrade slikarskog platna i obrađivanja plodnoga polja. Istina, ne ore se niti kopa kičicom i lopaticom, ali se analogno utiru brazde i prevrću slojevi materije, pa dok pod utjecajem sunca livade i oranice zadobivaju uvijek novi izgled i primaju bujan život svjetlosnih mijena, pod rukom likovnog demijurga kompozicije odabranih elemenata na platnu nude organsku živost usklađenih kromatskih odnosa.

Već je i u urbanim panoramama Hari Ivančić dobro naslutio kako plošnost ne mora biti ni monotona ni jednoznačna. Slikajući zidove starih kuća znao je i adekvatno interpretirao njihovu nepostojanost i amfibijsku narav. Naime, iza aktualnog im lika nazirala se prošlost, patina koja se ljuštila upućivala je na logiku "dugoga trajanja" i na faktor neravnodušne vremenitosti. Poetika enformela odgovarajuće je valorizirala napetost između privida i egzistencije, dapače posebno honorirala ambigvitet trošne i propadljive tvarnosti.

Okrenuvši se definitivno majčici Gei, a u liku rodne Istre, Hari Ivančić je sretno zaokružio univerzalne i regionalne poticaje. Priklanjanje livadama i proplancima, poljima i međama istodobno je značilo i uvažavanje zemljomjerstva, geodetskih podloga i geometrijskih premisa organizacije prostora. Stoga je autonomiju slike njegovao na način "apstraktnog pejzažizma", strukturalnih tendencija bliskih Poliakoffu i De Staelu (ne geometrijski radikalnih, konstruktivno strogih na način Mondriana ili Mortensena) - a u našoj sredini Glihi i Šimunoviću. Međutim, kako je pritom nastavio insistirati i na snazi osobnoga otiska, na temperamentnosti rukopisa i afektivnoj vrijednosti duktusa, podržanog zvučnim koloritom, njegovo je slikarstvo zadržalo i lirsku, "tašističku" komponentu, te na neki način sažimlje iskustva modernističke pikturalnosti. Ivančićev genius loci zadobio je pečat kozmičkih razmjera, a susljedno tomu i prepoznatljivost u kozmopolitskim, inozemnim protegama kao pars pro toto. Intenzitet jukstaponiranih pojaseva boje, dinamika preplitanja vodoravnih, okomitih i dijagonalnih silnica, žestina nanosa i trenja raznorodne tvari, sve je to tvorilo likovnu uvjerljivost slikareva idioma. Njegova nastojanja i dalje idu smjerom energičnog podvrgavanja viđenoga snazi osobne interpretacije i homogenosti svjetlosne emanacije krajolika u kadru. Nataša Šegota Lah odavno je istaknula metriku i matricu, majeutičnost i mitskost Ivančićevih kreativnih rješenja, a s naše bismo strane tomu pridodali materičnost i monumentalnost, metodičnost i metamorfozu predloška. (...)' Tonko Maroević, iz predgovora izložbi.

(preuzeto s portala: kamo.hr)










Svibanj 2017
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        







Stranica je prilagođena za rezoluciju 1024x768
IE 7.0, Firefox 2.0, Mozilla 1.8, Opera 9.0
Izradio: Dejan Hren, 2008 ©